Dague

Podaci o brodu
Deplasman	731 t
Brzina	30 cv
Pogon	3 parna stroja
Gradnja	Lorenne
Naoruzanje	2 topa 37 mm i 4 torpedne cijevi
Konacna sudbina	1915 potopljen, 1973 izmjesten
Dubina	15 m

Francuski razarac DAGUE pripadao je klasi BOUCLIER, a prvih sedam brodova nazvano je po oružjima i dijelovima ratne opreme (DAGUE = bodež, CASQUE = kaciga, FAUX = srp, FOURCHE = plug, BOUTEFEU = bacac plamena, CIMETERRE = scimitar, sablja krivošija...). Druga skupina od pet brodova nazvana je po oficirima: DAPITAINE MEHL, COMMANDANT BORY, COMMANDANT RIVIERE, DEHORTER, FRANCIS GARNIER ...

Kod gradnje su bile zadane samo opšte specifikacije (turbinski pogon, loženje kotlova na ulje, naoružanje od 2 topa kalibra 94 mm, 4 topa kal. 65 mm, 2 dvocijevna torpedna aparata kal. 450 mm), zato je svako brodogradilište gradilo svoje razarace na drugi nacin, te su se medusobno razlikovali i izgledom. Svi su imali po cetiri dimnjaka, samo je CASQUE imao tri.

Razarace DAGUE i CIMETERRE gradilo je brodogradilište Fabrique et Chantiers de la Gironde u Bordeauxu, oba dva su gradena od 1909. do 1912., porinuta su istog dana 14. 4. 1911., imali konstrukcioni deplasman 800 tona, odnosno stvarni od 730 do 794 tone, dimenzije 71,1 x 7,92 x 3,05 m, dvije parne turbine tipa Breguet snage 13.000 KS, cetiri vodenocijevna parna kotla, pogon na dvije osovine i brzinu do 31 cv (do 32 cv na probnoj plovidbi). Samo su polublizanci BOUCLIER i CASQUE imali po tri Parsonsove turbine, tri propelera i bili nešto brži (postigli 35,5 cv na probama).

DAGUE je potonuo u Barskoj luci, a CIMETERRE je preživio 1. svjetski rat i otpisan je 1926.

Zanimljivo je spomenuti kako su Talijani bili zabrinuti, kad je u Brindisi doplovio razarac CIMETERRE, jer ih je to ime podsjecalo na njihovu rijec cimeterio = groblje ...

Prema rijecima jednog od najuglednijih pomorskih istorijografa SFRJ, u svom djelu "Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore do 1918.godine", koje je 1960. god. objavio Istorijski Institut Crne Gore Dinko Franetovic piše:

"Engleski parobrod "Whitehead" dovezao je u luku Bar tovar hrane 23.02.1915. godine, u pratnji francuskih razaraca "Dague" i "Faulex", koji su radi zaštite transporta ostali na sidrištu. Zbog jakog vjetra, 24 februara u ponoc, razaracu "Dague" oralo je sidro po morskom dnu, tako da je brod na oko 300 m od vile "Topolica" naletio na austrougarsku minu, prepolovio se i potonuo, pri cemu je poginulo 39 clanova posade."

Veoma oskudni podatci u pomorskim knjigama jedva da su dovoljni za rekonstrukciju dogadaja iz Prvog svjetskog rata. Prema navodima iz pomorskih godišnjaka i mornarickih biltena "Dague" je bio ponos francuske flote. Sagraden je u brodogradilištu Lorenne na Atlantiku. Posjedovao je tri parna stroja, koja su mu omogucavala da razvije, za ono vrijeme impresivnu brzinu od 30 cv, nepohodnu za borbu protiv superiornih torpiljarki. Nosivost mu je bila 731 BRT, a francuska flota je u biltenima, pred izbijanje Prvog svjetskog rata, postojao još samo jedan brod slicne namjene i konstrukcije. Godišnjak "Navy League" za 1915/1916, opisuje da je "Dague" bio naoružan sa dva topa 37 mm i sa cetiri torpedne cijevi.

Brod je više od pola vijeka mirovao na morskom dnu, u visini Dvorca kralja Nikole da bi, zbog neophodnog produbljivanja basena pristaništa,olupina bila izmještena iz luckog akvatorija, "Dague" je izrezan na nekoliko komada koji su izmješteni na tridesetak metara jedan od drugog, ispod ponte Volujica, u neposrednoj blizini luckih rezervuara i leže na dubini 15 m. Izmještanju su 1973. godine prisustvovali i zvanicnici francuske ambasade u SFRJ.

Više puta su u posjetu naše zemlje dolazili brodovi francuske ratne mornarice i odavali pocast poginulim clanovima posade Daga.I ove godine je u posjeti našoj zemlji bio jedan francuski ratni brod.
Boraveci u luci Bar izrazili su želju da zajedno rone na sa pripadnicima naše ratne mornarice.Taj zaron je i ostvaren.Pripadnici 82.Pomorskog centra ronili su zajedno sa francuskim roniocima na poziciji potonulog broda.

Više puta sam ronio na Daga. Prvi put mi je pokazao poziciju poznati barski ronilac Slobodan Lekic-Krnja, od koga sam ujedno dobio i dosta informacija o ovom brodu. Pricao mi je i kako je tekla gradnja luke Bar i kako je Dag izrezan na više komada i plovnom dizalicom izmješten van današnje luke gdje se i danas nalazi. Kada je dobra vidljivost u moru sa površine se mogu uociti dijelovi Daga ispod mora. On danas leži u neposrednoj blizini rezervuara za gorivi na Volujici. Jasno su uocljiva tri velika dijela broda koji su malo udaljeni medusobno. Kroz neke dijelove broda može se i roniti. Sama konstrukcija ostataka olupine dosta je propala i oštecena pa svaki ulazak u olupinu predstavlja rizik. Jasno se vidi komandni most a u utrobi broda balaze se municione komore u kojima se još nalazi municija. Ova lokacija je pogodna za ronioce svih ronilackih kategorija i svakako zavrijeduje pažnju kako zbog istorijske težine tako i zbob blizine na kojoj se nalazi. Bilo kako bilo i ovaj brod ce naci zasluženo mjesto u ronilackom vodicu Crne Gore koji bi trebao ugledati svjetlost dana do kraja ove godine.