Zenta 2007

Dana 14. i 15. juna odrađena je ronilačka ekspedicija na potonuloj austrougarskoj krstarici ZENTA, koja je potopljena kad Petrovca 16.08.1914. godine. Bio je to nastavak ronilačkog istraživanja Zente, češke ekspedicije koja je ranijih godina ronila na ovoj poziciji i snimala kadrove za film o ovom brodu. Kako se obično svi planirani zadatci ne ispune, što zbog subjektivnih, što zbog objektivnih okolnosti, tako se uvijek ukaže potreba za snimanjem nekih suptilnijih kadrova, koji bi razjasnili i neke istorijske nedoumice.

Cilj ronilačke ekspedicije je bio da se sa sigurnošću utvrdi dali su sa Zente lansirana torpeda prema protivničkim brobovima ili sa ostala u torpednim aparatima ne lansirana.

U ekspediciji su učestvovali:
• Dragan Gačević SSI Instruktor Trener – vođa ekspedicije
• Miloš Pilar SSI Instruktor Trener – zastupnik SSI za Češku Republiku
• Radek Houfek IANTD Instruktor
• Martin Razl IANTD Instruktor

Ostali dio ekipe činili su jedna TV ekipa iz Češke istoričari koji su tragali za podatcima o austrougarskoj mornarici i česima koji su slušili u njoj.

Meteo uslovi za ovu ekspediciju bili su povoljni. More je bilo mirno, a imali smo sreću da nas je poslužila dobra vidljivost, što na ovoj lokaciji nije baš čest slučaj. Brod Norma II dobro je odradio i ovu ekspediciju, kao i mnoge do sada. Od Herceg Novog do pozicije potopljene Zente bilo nam je potrebno tačno četiri sata vožnje što po mirnom moru i nije tako strašno.

Pronalazak olupine je rutinska stvar, a ujedno i olakšanje za skeptičniji dio ekipe. Skoro svi učesnici donijeli su svoje kordinate pozicije i svoje GPS aparate. Sve sam ih saslušao i dao im do znanja da pronalazak olupine ostaje meni u obavezi. Kada se na sonaru pojavio desetak metara visok odraz, nastao je spontani aplauz, nakon koga su uslijedile čestitke. Bila je to prilika da ubijedim čehe da mi prodaju jedan od njihovih GPS, u što sam i uspio. Pronalazkom olupine oborili smo sidro koje je zakačilo za nju. Pristupili smo pripremi za ronjenje. Vladala je pozitivna atmosfera. Nedoumica je bila na kom dijalu broda je palo sidro, i kakva će biti vidljivost. S nestrpljenjem se očekivao skok u more. Ostatak ekipe koja ne roni brižno je snimala svaki naš pokret. Kako češki jezika ne razumijem nijesmo se baš mnogo ispričali. Uglavnom se sporazumijevamo rukama kao pod vodom, zato me ruke posle sporazumijevanja jednako bole kao kad ručno dižem sidro.

Roneći niz sidreni konop Zenta se vidjela s pristojne daljine, tako da se odmah krenulo za ciljem ovog ronjenja, a to su torpedni aparati i torpeda u njima. Zahvaljujući dobroj vidljivosti i rasvjeti nedoumica je brzo riješena. Poklopaci torpednih aparata su bili otvoreni.Torpeda u torpednim cijevima nije bilo. Dilema je riješena. Torpeda se Zente su lansirana. To što cilj nijesu pogodila ili zašto do cilja nijesu došla ostaje za neku drugu priču i analizu. Ostatak vremena predviđenog planom ronjenja iskorišten je za snimanje premčanog dijela ove olupine. Istekom vremena dna krenuli smo u izron. Dekompresija je protekla nezanimljivo kao i sve do sada. Po izronu i penjanju na brod odmah je usledilo oduševljenje i analiza ronjenja. Svi su bili zadovoljni. Sidro sa olupine nismo ni dizali. S obzirom da je palo na polovinu Zente, ostavili smo signal na sidrenom konopu za ronjenje sledećeg dana. Vrijeme u povratku iskoristili smo za ručak, koji nije mogao proteći bez veće količine češkog piva. Pregledavajući snimljene materijale i analizirajući zaron stekli smo osjećaj da smo se brže vratili. Kada smo došli u Herceg Novi, oprali smo opremu, pripremili mješavine i aparate za sledeće ronjenje i posle toga pošli na zajedničku večeru u obližnji restoran „Tri lipe“. Znajući šta nas sjutra očekuje neposredno nakov večere i dogovora pošli smo odmarati.

Sledećeg jutra ekipa se okupila na jutarnju kafu, u kafiću „DO-DO“. Posle kafe i kraćih konsultacija pošli smo na brod, noseći sa sobom hranu i piće. Dolaskom na brod pristupili smo provjeri ronilačkih aparata i ostale opreme za očekivano ronjenje. Konsultujući se sa ekipom i obavljenim poslednjim pripremama, startovao sam motor Norme II, nakon čega smo isploovli i krenuli prema planiranoj poziciji. Plovidba do Zente prolazi u manje napetoj atmosferi nego što je to bilo u slučju predhodnog dana. Filmska ekipa snima našu obalu i sve ostale bitnije pokrete na brodu. Meteo uslovi su povoljni i sve se odvoja po planu. Nakon četiri sta vožnje dolazimo na poziciju i pronalazimo ostavljeni signal. Ne gubimo vrijeme u pronalasku olupine već se samo vežemo za signal i počinjemo sa pripremom za ronjenje. Provjerom opreme i poslednjim dogovorom dao sam znak za skok u more. Roneći niz sidreni konop, nailazimo na očekivanu dobru vidljivost. Roneći od sidra prema krmenom dijelu olupine snimljeni su rijetko dobri kadrovi. Dobri snimci u dobroj vidljivost i sve to po mirnom moru ispunjava cilj i želju kompletnij ekspediciji. U toj situaciji prisjećam se i lošijih trenutaka, kada pojedine ronilačke ekipe prevale hiljade kilometara da bi zaronili i snimili kakve takve snimke, a vremenski uslovi i loša vidljivost ne dozvoljavaju ništa od toga. Ovaj put smo stvarno imali sreće. Izron i povratak u Herceg Novi protekao je po planu. Narednih dana ronili smi još na Tihany i Golešnicu. Bila je to prilika da češkom ronilačkom tržištu prezentiramo dio naših ronilačkih pozicija, kako bi Crna Gora postala njihova posjećenija destinacija.

Goste iz Češke zanimala je svaka nova informacija o pobuni mornara u Boki kao i o užem lokalitetu gdje se to desilo. Za tu priliku obišli su Kumbor i Đenoviće. Posebno interesovanje pokazali su za Štumbergerov muzej, jer su o njemu imali puno informacija. Na molbu, pošli smo do muzeja. Tamo smo zatekli sinovicu od Štumbergera, gospođu Branku koji inače živi u Splitu, a povremeno boravi u Baošiće. U početku je čula češki jezik pa je pomislila da smo trgovci nekretninama i uobičajeno bila rezervisana za razgovor. Kada smo joj objasnili naše interesovanje za njenog strica i muzej sve je bilo drugačije. Posluženi smo pićem i ostali u gostima do kasno u noć. Na našu žalost dio kuće u kojoj je bio muzej je zaključan a kroz mali otvor na vratima ugledali smo praznu prostoriju.

Sledećeg dana TV ekipa snimala je zaliv Boke Kotorske za potrebe dokumentarnog filma o Zenti, koji bi trebao biti gotov do septembra ove godine. Na potu prema Kotoru obišli smo i muzej u Perastu. Najviše vremena proveli smo u Pomorskom muzeju u Kotoru. Kustos muzeja gospodin Petar Palavršić oduševio je goste sa mnoštvom podataka koje su oni prvi put imali prilike da čuju i vide. Na kraju posjete muzeju goste iz Češke primila je i direktorica muzeja gospođa Mileva Vujošević i zadržala se sa njima u dužem razgovoru, izražavajući želju da ponovo posjete muzej i ponesu lijepe utiske iz Crne Gore.