Zenta

Ship Information
Displacement	2000/2670 t
Length	96.80 m
Width	11.70 m
Draft	4.43 m
Speed	18 knots
Engine	8 boilers Yarrow fueled by coal, 2 vertical marine steam engines with triple expansion, 8560 ks, 2 shafts, propellers and rudders each.
Fuel	Coal
Stocks	469 t
Consumption	530/107 kg
Construction	Pula, 1897
Armour	Deck - 25 mm, Towers - 35 mm, Command bridge - 25 mm
Weapons	8 x 120 mm L 47 ŠKODA, 2 x 47 mm L 33 Hotchkiss, 2 torpedo tubes 533 mm places laterally
Crew	300 officers, non-commissioned officers and sailors
Ultimate Faith	Sunk in 1914. near Petrovca
Depth	70 m

POTAPANJE AUSTRISKE RATNE KRSTARICE 'ZENTA'

Nedavno se navršilo ceterdeset godina od pocetka Prvog svjetskog rata koji se, od prvih dana, osjetio u Boki i Crnogorskom primorju. Granica izmedu Crne Gore i Boke bila je tada i dio granice izmedu dvije zaracene države. Osim toga, Boka Kotorska bila je jedna od mirnodobskih, a u ovom ratu glavna operativna baza austriske ratne mornarice. Inace, njena glavna baza bila je u Puli, koju je austriska vlada pocela izgradivati posle gubitka Venecije i italijanskog prepada kod Visa 1866 godine, a svoj flotni razvoj usmjeravala imajuci u vidu obracun sa Italijom za gospodstvo nad Jadranom. Zato je nešto kasnije osnovala svoju mornaricku bazu u Šibeniku, a pocetkom ovog vijeka pocela sa obnavljanjem spoljnjih utvrdenja Boke, pored pogranicnog kraja, glavnim strategijskim uporištem Južnog Jadrana.

Ali preko ocekivanja austriskih pomorskih stratega, prvo ratno krštenje njene flote bilo je u borbi sa francuskom flotom, i to pred Kaštel-Lastvom 16.avgusta 1914. godine gdje je potonula njena krstarica ZENTA.(Od 1919. god. Kastel-Lastva zove se Petrovac, upotrebljavamo staro ime kao u "Izvještaju").

Cjelokupna Austriska flota, na pocetku Prvog svjetskog rata, bila je: 15 bojnih brodova, 2 oklopljene krstarice, 4 male krstarice, 48 razaraca i torpiljera i 6 podmornica. Glavnina ove flote i dalje je ostajala u Puli, a u Boku su poslata: 2 bojna broda, 4 male krstarice, 2 razaraca, 5 vecih i 9 manjih torpiljarki. Ove jedinice imale su zadatak: odbranu Boke od eventualnog napada sa mora, podpomaganje kopnene vojske prilikom eventualnog upada Crnogorske vojske u Boku, sprjecavanje dovoza hrane i ratnog materijala za Crnu Goru i Srbiju, borbu protiv crnogorskih baterija na Lovcenu.

Šestog avgusta prekinuti su diplomatski odnosi izmedu Crne Gore i Austrie. Austriska vojska odmah je napustila vanjske dijelove tadašnjeg Bokokotorskog sreza, Budvu, Paštrovice i Spic, pa je ovu teritoriju zaposjela crnogorska vojska. Austriska komanda objavila je blokadu crnogorske obale, ali ova blokada nije imala niakvog znacaja, jer je gospodar situacije na Mediteranu, pa prema tome i na Jadranu bila francuska i engleska flota. Sama francuska flota bila je jaca od austrijske jer je brojala 47 bojnih brodova, 3 minopolagaca, 36 razaraca, 14 podmornica i brod nosac aviona. Pored brojne premoci postojal je i tehnicka kod vecine francuskih jedinica.

Pomorski muzej u Kotoru nedavno je pronašao "Izvjestaj o potapanju" ZENTE u zvanicnom prepisu austriske flotne komande. Pisao ga je neposredno iza dogadaja 19. avgusta komandant ZENTE kao crnogorski zarobljenik svojoj komandi. Ovaj Izvještaj je flotna komanda kasnije prepisala u više ovjerenih primjeraka. Ovakav jedan primjerak dobio je i mašinski podoficir ZENTE Maks Vurcinger i to kada se povratio iz crnogorskog zarobljeništva poslije pada Crne Gore. Upucen mu je iz Pule 24. marta 1916 .U popratnom pismu mu se, izmedu ostalog nareduje, da vodi racuna, da izvještaj ne bude publikovan u štampi. Iz ovog pisma se vidi da je odlikovan za hrabrost srebrenom medaljom prvog reda. Vurcinger je posle Prvog svjetskog rata nastavio službu u bivšoj jugoslovenskoj mornarici u Tivtu. Sreca ga je poslužila da preživi katastrofu Zente, više nego trideset godina, ali je 5.maja 1945. godine našao smrt u morskim dubinama u blizini Bara, kada je plovio jednim manjim remorkerom JRM, koji je naišao na minu.

Potapanje Zente bila je jedna od mnogih demonstracija koje je saveznicka flota vršila prema austriskoj, kao i austriskim obalnim položajima, jer teško da su 17 francuskih bojnih brodova, još više razaraca i lakih krstarica, ka tom 5 engleskih jedinica krenuli da traže dva austriska broda vec su oni njih susreli prilikom patroliranja, a iz izvještaja se vidi da se austriski brodovi nisu usudivali izaci iz Boke samo po danu i to u manjem broju.