Torpedni camac/topovnjaca JRM - Higgins - Bijela

Podaci o brodu
Deplasman	50/55 t
Duzina	23.77 m
Sirina	6.24 m
Gaz	1.6 m
Brzina	26/36 cv
Pogon	3 V x 1350 KS
Gorivo	Benzin visokoktanski
Zalihe	8 t
Naoruzanje	2 x 4O/60mm, 2 x 20 mm
Gradnja	"M. Cetinic" Korcula 1952 God.
Rekonstrukcija u topovnjacu	MRRZ "SA-KO" Tivat 1964 God.
Rashodovan	1972. godine
Konacna sudbina	Potonuo u blizini Dječijeg doma u Bijeloj
Dubina	32 m

Bio je vrući ljetnji dan. U pauzi između ronjenja u restoranu "Portu" u Žanjicama sjedeo sam sa mojim starim poznanikom Jovom Koluvijom. On ima više turističkih brodova i sa njima vozi turiste. Sa nam je sjedela jedna grupa ronilaca. U okruženju ronilaca uvijek se priča o ronjenju i potonulim brodovima.

Slušajući našu priču Jovo me upita: Bogoti da li si kada ronio na onaj potopljeni brod kod Dječijeg doma u Bijeloj? Odgovorio sam da ne znam za taj brod i da naravno nikada nisam ronio na njemu. Odmah sm iskoristio priliku da ga pitam dali hoće da nam pokaže poziciju potonulog broda. Jovo je na naš zahtjev pristao i dogovorili smo se da sa brodom dođemo u Bijelu i da će nas on dovesti na poziciju potonulag broda.

Dalji razgovor više je ličio na moj istražni postupak protiv Jova, nego na uobičjen razgovor. Ispitivao sam ga o kakvom se brodu radi, na kojoj je dubini, kako i ko ga je tamo potopio, kada je potopljen, da li je neko tamo već ronio i sve ostalo što mi je palo na pamet u tom trenutku. Jovo je počeo svoju priču, a mi smo ga radoznalo slušali :

Radio sam u Brodogradilištu Bijela, kao zapovjednik lučkog remorkera. Za potrebe brodogradilišta dobijena su dva rspremljena stara torpedna čamca. Spojili smo ih jednom platformom i od njih napravili katamaran. Služila su za prevoz materijala kada se brodogradilište radilo. Ratna mornarica uslovljavala je brodogradilište da ti brodovi mogu služiti u tu svrhu i da po završetku tog posla budu potopljeni ili uništeni na neki način. Nikako se ne smiju otuđiti ili prodati. Jednoga dana dobio sam nalog da potopim te brodove. Jedan brod remorkerom sam teglio prema otvorenom moro. U toku tegljenja brod je primao vodu i postojala je opasnost da potone. Kako su na tom brodu bili i mornari koji su kontrolisali tegljeni brod i izbacivali iz njega vodu kako bi ga održali na površini, u jednom trenutku su bili dovedeni u opasnost. Donio sam odluku da odmah spasim mornare, prekrcavajući ih na remorker. Tegljeni brod sm otkačio od remorkera i on je ubrzo potonuo, nedaleko od Špiljica prema Rosama. Drugi brod sam pokušao da teglim na isti način, ali sam uspio doći samo do Dječijeg doma u Bijeloj. Brod je primio dosta vode u toku tegljenja. Posadu sam prekrcao na remorker, tegalj otkačio i brod je pošao na dno. Tako su obadva završila na dno

Jednog dana nazvao sam Jova i posjetio ga na njegovo obećanje, koje on naravno nije zaboravio. Sa mnom su pošli Nadežda Ćirić i Dr.Igor Čikara. Dogovorili smo se da nas sačeka u Bijeloj na mulo, što je on i učinio. Jovo se ukrcao na brod i kao stari Barba odmah preuzeo kormilo i poveo nas na poziciju iznad potopljenog broda. Sonar je pokazao solidan odraz, na dubini 32 metra i dileme više nije bilo. To se primijetilo i na Jovinom izrazu lica. Oborili smo sidro i ono je zaoralo za brodsku olupunu.

Istorija broda:

Ovi brodovi konstruisani su i izgrađeni tokom Drugog svjetskog rata u „Higgibs brodogradilištu“ u Nju Orleansu u SAD. Po završetku rata preuređivani su za druge namjene. Najviše ih je preuređeno kao u malae spasilačke brodove, a dosta ih je završilo kao meta prilikom manevarskih vježbi mornarice i avijacije SAD. Krajem 1948. godine proglašeni su „ratnim viškom“ i američka mornarica ih prodaje mornaricama drugih zemalja.

Te 1948. godine došlo je do Rezolucije Informbiroa i do pogoršanja i prekida odnosa između SFRJ i SSSR, koji je do tada bio glavni snadbjevač naoružanja za JNA. Tadašnje rukovodstvo bilo je prinuđeno da se za potrebe naoružanja JNA okrene drugim zemjama. Tako su od SAD-a nabavljeni prvi torpedni čamci Higginsi 78 (stopa), a kasnije je SFRJ odlučila da za svoje potrebe u brodogradilištu „M.Cetinić“ u Korčuli gradi po projektu Higgins 78 svoje torpedne čamce. U brodove su ugrađivana po tri četvorotaktna benzinska dvanaestcilindrična motora oznake 35M-2500 Pakard Marin V12, sa vodenom hlađenjem. Motori su imali centrifugalni super punjač i interkuler. Karburator je bio 168 F, avio tipa i svaki cilindar imao je po dvije svjećice. Motor je trošio 100 oktanski avio gasolin (kerozin).

Stanje olupine:

Roneći niz sidreni lanac, u baš ne najboljoj vidljivosti iz tame nam je prvo izronila velik ribarska mreža ispod koje se krio traženi brod. Roneći oprezno oko mreže pokušavamo iz nje osloboditi skoro ulovljne ribe. Svako veće pomjeranje ribarske mreže narušava i onako slabu vidljivost. Odlučili smo se spustiti po sidrenom lancu do dna i osloboditi sidro eventualnog zapinjanja, kako kasnije kod dizanja sidra ne bi imali problema.

Brodska olupina leži na muljvitom dnu na dubini 32 metra. Vrijeme je učinilo da se dobar dio brodske oplate odvoio od rebara i pao pored na dno. U kompaktnoj cjelini stoji samo osnovna brodska konstrukcija, kobilica, pramčana i krmena statva i rebra. S obzirom da je brod bio u raspremljenom stanju, iz njega su predhodno izvađeni motori osovine, propeleri, skinuto naoružanje i sve ono što je bilo dalje upotrebljivo. Ispod ribarske mreže vide se tankovi za gorivo, skromne stambene prostorije, sanitarni blok, dio električne i hidraulične instalacije. Imajući u vidu da su brod pogonili benzinski motori, u većini prostorija vide se ostatci ventilatora koji su prostore oslobađali nepoželjne bezinske pare. Na krmenom dijelu broda ostao je dobar dio kormilarskog uređaja.

Kao i mnogi brodovi tako i ovaj svoj radni vijek završio je na dnu, gdje i sad počiva. Posmatrajući ga nemoćnog na dnu kroz misli nam prolaze vremena kada je bio moćan, kako sa svojim snažnim motoeima sa kojima je glisirao, tako i sa svojim torpedima moćan da potopi puno veće od sebe, danas nijemo leži na muljevitom dnu, nemoćan da odoli zubu vremena.

Pogledom na kompjuter i vidjeli smo da nam je vrijeme ronjenja isteklo i lagano krećemo u izron. Sa dubine sigurnosnog zastanka ugledali smo nestrpljivog Jovu, kako stoji nagnut preko ograde broda, zabrinut za nas. Jedva je čekao da izronimo da nas pita za utiske. Sada je on ispitivao nas. Ispričali smo mu sve šta smo vidjeli i bio je vrlo zadovoljan našom pričom. Povezli smo Jova do mula u Bijeloj, zahvalili mu se i srdačno oprostili od njega.

Tako smo uz pomoć Jova koluvije iz Bijele dopisali još jednu poziciju na mapi Ronilačkog vodiča Crne Gore.